Retrospektiva jednog skrivenog opusa

Djelo Petra Jakelića (rođ. 1938) nedvojbeno je važna sastavnica hrvatskog slikarstva no tek je njegova retrospektivna izložba u Galeriji umjetnina u Splitu 2024. godine (kustosica Iris Slade) široj publici integralno pokazala razvoj i rezultate sedamdeset godina vrlo aktivnog djelovanja ovog splitskog umjetnika. Unatoč njegovoj prisutnosti u javnom životu i brojnim izložbama, nagradama i dostupnosti njegovih slika u muzejskim zbirkama i postavima, široj je publici, ne samo općoj, nego i stručnoj, ostalo nepoznato u kolikoj je mjeri njegov crtački opus razvijen, autentičan i zanimljiv, ali i koliko je zapravo – nesagledivo opsežan. Izložba koja je upravo postavljena u Sveučilišnoj galeriji u Splitu pod nazivom Crtački svijet Petra Jakelića: Nulla dies sine linea pod kustoskom koncepcijom Josipa Belamarića, nastoji ispuniti tu lakunu u našoj kolektivnoj svijesti.

Petar Jakelić, Šuma ljubavi, 1962.

Petar Jakelić, Galop Venere, 1975.

Treba naglasiti kako je Petar Jakelić, kao nastavnik u Školi za primijenjenu umjetnost u Splitu (od 1964), a potom profesor na Pedagoškoj akademiji (od 1977) i konačno profesor na Akademiji likovnih umjetnosti (od 1997), istaknuti sudionik splitskog likovnog života te da je njegov pedagoški rad oblikovao generacije današnjih slikara, kipara i grafičara, ali je isto tako istina da je na tom višedesetljetnom putu izostao interes najvažnijih muzejskih institucija u Zagrebu i drugim većim gradovima za njegov rad. Posljedično, a isto se može reći za brojne umjetnike od Dubrovnika do Zadra, od Rijeke do Osijeka, pojedini aspekti njegova stvaralačkog opusa ostali su nepoznati široj javnosti. U tom su smislu spomenute retrospektivne izložbe, ona iz 2024. i ova aktualna, predragocjen doprinos cjelovitosti hrvatske umjetničke stvarnosti. Zanimljivo je kako je Mikica Maštrović u svojoj knjizi Hrvatski crtež (2025) posebno naglasila crtački opus Petra Jakelića, obradivši pritom i vrlo važan doprinos splitske Akademije, kao i drugih povijesnih oblika umjetničke pedagogije u Splitu, nacionalnoj povijesti podučavanja o umjetnosti.

Više od 500 crteža na ovoj izložbi ponudilo je neslućeno temeljit uvid u crtački dio Jakelićeva opusa. Najraniji radovi, iz njegovih osnovnoškolskih i srednjoškolskih dana, otkrivaju nam mladenački svijet autorove mašte i neočekivanu zrelost u odabiru i savladavanju motiva, kao i sigurnost koja je u tome vremenu oblikovala tektonske, voluminozne i zatvorene kompozicije figura i portreta te studija potaknutih povijesnim slikarstvom i kiparstvom. Šezdesete su za Jakelića vrijeme eksperimentiranja u rasponu od ktoničke Šume ljubavi kod koje razabiremo fini crtež ispod gestualno ekspresivnih nanosa crnog laviranog tuša u različitim intenzitetima, do, primjerice, crteža U ogledalu na kojemu je cjelokupna kompozicija oblikovana tankom konturom, bivajući u prostoru velike bjeline. Ta dva pristupa nalazimo kasnije u svim njegovim crtežima, ali oni se s vremenom kompozicijski i sadržajno usložnjavaju i primjećujemo da sasvim formiran autorski rukopis perzistira u Jakelićevu crtežu već od početka sedamdesetih do danas.

Njegov likovni program sastoji se od niza elemenata koji su postavljeni u suodnose koji se međusobno nadopunjuju prema jasnoći teme ili se isključuju na način da je značenje sve teže iščitati. Kuće s licima, ljudska tijela koja izviru iz korijenja stabala, ruke koje izlaze iz suhozida, geometrijski koloristički elementi postavljeni u prostor među figurama, koordinatni sustavi i mjere, mitska bića, portreti, aktovi, životinje (poglavito bikovi), arhitektura, crkvice i razni objekti, voće i povrće (često se javlja motiv jabuke), ali i postupci kojima se sugerira rastakanje ili raspadanje materijalnosti – svi su ti elementi dio ingenioznog Jakelićeva tematskog leksikona. Pojam „nadrealizam“ koji se nerijetko koristi u opisivanju njegova opusa, može nam djelomično pomoći u razumijevanju načina na koji se svi navedeni elementi zajedno prepleću – oni se u kompoziciju nerijetko ugrađuju po načelu „automatizma“ kojega su gajili nadrealisti, pri čemu je ishod „smislenosti“ u drugom planu, odnosno posjeduje unutarnju, samo autoru jasnu logiku. S druge strane, crteži poput Brimena koji kombiniraju motive kuće, djeteta i krave iscrtane na naramku pognute žene, mnogo izravnije govore o autorovim reminiscencijama na djetinjstvo i naklonost koju gaji prema trudu žena iz svoje rodne Zagore.

Organizatori izložbe najavili su monografiju koja će predstaviti crtački opus Petra Jakelića (nakon one o slikarstvu iz 2021), a njezinim objavljivanjem steći ćemo cjelovit uvid u imaginarij i likovnu plodnost ovog iznimnog umjetnika.